PUTEVI PRIJATELJSTVA: TURSKA-Istanbul

0
153

Ovoga puta, manifestacija “Putevima prijateljstva” odvela nas je  u daleku zemlju, Tursku. Odlazak je upriličen za 40 učenika i 5 profesora naše škole. Učenici, sudionici ovog projekta su: Elma Velić, Hana Vojić, Sumeja Duraković, Adna Šahinović, Lejla Malkoč, Lamija Koričić, Lamia Pečenković, Adna Rekanović, Adna Huremović, Melita Softić, Adna Hodžić, Noor Alagić, Amina Kazaz, Izabelda Talić, Amra Alibegović, Jasmina Čavkunović, Nejra Hadžić, Fatima Perviz, Sara Gapsi, Lejla Ćehić, Šejma Šahinović, Ida Galić, Nina Četić, Dina Omeragić, Dženana Šehić, Matea Mikuljan, Lejla Đulkić, Amina Šehić, Amila Begić, Tarik Makić, Aldin Dizdarić, Haris Ibrahimpašić, Mirza Mahmutović, Deni Kulenović, Harun Hadžić, Dino Kečanović, Faruk Behrem, Anri Hidić i Muhamed Mehmedović, a profesori, naši pratitelji: Selimović Dženana, Harbaš Biljana, Janković Zora, Ćemalović Nedžad, Suljić Elvira, i direktor škole, Jasmin Hodžić. Uprkos višednevnom i zamornom putovanju,  oduševljeno i s mnogo elana, odmah po dolasku u Istanbul, obilazili smo grad  što spaja dva kontinenta — Evropu i Aziju, otvorenih očiju i ušiju!

 U tom čarobnom, bajkovitom gradu, proveli smo 6 dana. Jedan dio učenika,  bili su smješteni u privatnim kućama i stanovima svojih domaćina a drugi dio naših gimnazijalaca u internat. Planirani događaji za naš prvi dan boravka u Istanbulu je otkazan zbog  umora koji nas je sve mučio ali smo zato, već sutradan, svi neumorno brzali gradom zajedno sa domaćinima. Učenici koji Neobavezno razgledanje Univerziteta Sabanci i Fenerbahče stadiona bila je naša poslastica,  a vožnja autobusom i metroom  do kule Galata s koje puca prelijep pogled na grad, ostaće slika stalnog sječanja na ovu nezaboravnu pustolovinu. Večeri su bile predviđene za degustacije njihovih neobičnih i tradicionalnih jela .

 Drugog dana posjetili smo Muzej vojnog zrakoplovstva i Ekonomski fakultet Istanbul, te upoznali način njihovog rada. Vidjeli smo šta nude tokom školovanja i koje su mogučnosti dobijanja stipendije. Obratio nam se i direktor tog univerziteta rekavši da će rado primiti  nekog od naših učenika te da je dugo vremena proveo u Bosni, u Sarajevu.  Savjetovao nas je da gdje god da odemo studireti ne smijemo zaboraviti svoju zemlju,  da joj se vratimo i radimo za njen napredak. Razdvojili smo se, pa su učenici koji su bili kod domaćina  otišli u vlastitom aranžmanu dalje, a internatski gosti su dobili slobodno poslijepodne. Trećeg dana spremili smo se na put ka Topkapi dvorima. Ovaj dvorac je bio sjedište Osmanskog Carstva od 1465. do 1853. Dvorac je sagradio sultan Mehmed II. Dvorski kompleks se sastoji od mnogobrojnih manjih zgrada grupisanih u četiri zasebna dvora, odvojenih vratima. Topkapı su glavna vrata na ulazu u kompleks, prema kojima je dvor i dobio ime. Svaki “dvor” je bio zaseban prostor, npr. jedan dio je služio kao kuhinja, drugi dio kao odaje, treći dio kao oružarnica itd.. Nakon obilaska ovog predivnog, očaravajućeg dvora što uprkos dugoj prošlosti, još stoji nedirnut zubom vremena,  posjetili smo Naučni centar.

Četvrtog dana boravka u Istanbulu, otišli smo na Bejlerbej dvor, sa predivnim dvorištem i pogledom na Bosfor. Palača Beylerbeyi, sagrađena je po naređenju  sultana Abdulaziza, a sagrađena je između 1861. i 1865. kao ljetna rezidencija i mjesto za zabavu gostujućih šefova država. Carica Eugénie iz Francuske posjetila je Beylerbeyi na putu do otvaranja Suezkog kanala 1869. godine. Bila je toliko oduševljena elegancijom palače da je  primjerak prozora iz gostinske u sobe u kojoj je boravila, kopirala za svoju spavaću sobu u palači Tuileries, u Parizu. Potom smo se uputili ka Medipol univerzitetu. Opremljenost ovog univerziteta me oduševila. Pokazali su nam prostorije u kojima se izvodi nastavai prisustvovali, kao gosti, jednom času anatomije. Pokazali su nam i prostorije stomatologije, ali u učionice nismo mogli ući jer je nastava bila u toku. Sa prednjih svodova smo mogli vidjeti na koji način obavaljaju praksu. Univerzitet je ogroman i ima svu  potrebnu modernu opremu koju njihovi studenti neograničeno koriste. Posjetili smo Eyüp Sultan džamiju te tzv. Piere Lotti na Eyüpu što ima  predivan pogledom  na cijeli taj dio obavijen nevjerovatnom atmosferom. Zadnja destinacija ovog dana bio je Džemile Sultan Kasri restoran. U tom restoranu predstavili smo svoju školu u najboljem svjetlu i uručili poklone prijateljskoj školi iz Turske. Oni su se također obratili  riječima  pohvale i izrazili želju za nastavakom ove saradnje. Petog dana upriličena je posjeta Dolmabahče dvoru, te smo “mini kruzerom” stigli na odredište. Vožnja Bosforom je bila veličanstvena. Osjećaj je bio neprocjenjiv. Palača Dolmabahče sagrađena je po naređenju 31. carskog sultana, Abdulmedžida I, a sagrađena je između 1843. i 1856. Sultan i njegova porodica živjeli su u palači Topkapı, ali kako je srednjovjekovnom Topkapiju  nedostajalo savremenog stila i  luksuza, kojeg su imale palača europskih monarha, Abdulmedžid je odlučio sagraditi novu modernu građevinu u blizini mjesta nekadašnje palače Bešiktaš Sahil, koja je srušena. U palači se smjenilo šest sultana od 1856. godine, kada je prvi put naseljena, do ukidanja halifata 1924. godine. Posljednji kralj koji je ovdje živio bio je halifa Abdulmedžid Efendi. Nakon ove veličanstvene palače posjetili smo Turkiye Maarif Vakfi gdje smo večerali i zabavili se gađanjem strijelom. Vidjeli  smo i ogroman Tržni centar u kojem smo imali priliku kupiti poklone i uspomene na naše putovanje Šestoga dana upriličena je posjeta Ayasofya džamiji. Aja Sofija je bivša grčka pravoslavna patrijaršijska katedrala, kasnije osmanska carske džamija, a sada muzej (Ayasofya Müzesi) u Istanbulu.  Izgrađena u 360. godini početkom starog doba, posebno je bila poznata po masivnoj kupoli. Bila je to najveća svjetska građevina i inženjersko čudo svog vremena. Smatra se epitetom bizantijske arhitekture, a za nju se  kaže da je “promijenila povijest arhitekture”. Odveli su nas i u posjet Türk Islam Eserleri muzeju, nakon kojeg nas je oduševio Miniatürk. Miniatürk je park minijatura smješten na sjeveroistočnoj obali Zlatnog roga u Istanbulu.  Jedan je od najvećih svjetskih parkova minijatura. Sadrži 122 modela u mjerilu 1:25. Ima interpretacije povijesnih građevina iz Turske i cijelog svijeta. Sve je u tom ruhu minijaturne Turske a  ima i mjesta za zabavu kao što je mini voz koji omogućava  vožnju oko cijelog Miniatürka te pogled na sve znamenitosti. Dojmljivo i zabavno je bilo  fotografiranje u odjelu sultana ili sultanije,  i mnogi drugi zabavni program koje ovaj prostor nudi. Bio je to ujedno i naš posljednji dan u vom predivnom gradu što iza sebe ima stoljetnu, bogatu prošlost.

Pozdravili smo se sa svojim prijateljima i pozvali ih da nas  posjete u maju mjesecu iduće godine, pa  da ponovo,  zajedno koračamo putevima prijateljstva.

Hana Vojić, učenica 4c

  • Obavijest o početku nastave!

    OBAVIJEST Obavještavaju se svi učenici i uposlenici JU Gimnazija “Bihać” da će…
  • Vozim iako ne hodam

    Savez udruženja paraplegičara i oboljelih od dječije paralize Unsko-sanskog kantona u Gimn…
  • Guiseppe Verdi — Trubadur

    Guiseppe Verdi — Trubadur Nekolicina učenika bihaćke gimnazije, su zajedno sa svojim…
Comments are closed.

Pročitaj i ovo

Vozim iako ne hodam

Savez udruženja paraplegičara i oboljelih od dječije paralize Unsko-sanskog kantona u Gimn…