Engleski   Njemački    Francuski

        Gimnazija u Bihaću najstarija je srednja škola gimnazijskog tipa u zapadnom dijelu BiH. Građansku inicijativu za otvaranje gimnazije u Bihaću potvrdio je Bosanski sabor, i 1. septembra 1911. godine donio odluku o pokretanju nastave. Objavom Naredbe Zemaljske vlade BiH od 11. aprila 1911. godine počela je s radom Mala gimnazija u Bihaću. Bihaćka gimnazija je šesta škola takve vrste u BiH. U početku je bila smještena u zgradi Klostera a potom premještena u tadašnju Školsku ulicu u zgradu u kojoj je danas smješten Ekonomski fakultet i Rektorat Univerziteta u Bihaću. Nastavni plan i program sačinjen je prema pravilima gimnazija francjozefinskog tipa u cijeloj tadašnjoj Austro-Ugarskoj monarhiji.U nastavi su bili zastupljeni sljedeći predmeti: srpskohrvatski jezik, latinski jezik, njemački jezik, zemljopis, matematika, prirodopis, crtanje, fizika, krasnopis i vjeronauka. Godine 1915. škola mijenja naziv u Velika gimnazija s promjenom četverogodišnjeg u osmogodišnje školovanje. Prva generacija maturanata (njih osam) diplomu Velike gimnazije u Bihaću stekla je školske 1918/19. godine.

          I u međuratnom periodu Gimnazija je bila mjerilo pedagoškog, naučnog i kulturnog života grada i regije, što je rezultiralo povećanjem broja učenika i nastavnih aktivnosti. Vrijeme je to i sve većih radničkih nemira i nezadovoljstava koji su se osjetili i u školstvu. Djelovanje Komunističke partije Jugoslavije, u početku ilegalno, našlo je odjeka i u Bihaću, u kojem se okolnosti mijenjaju dolaskom čuvenog pjesnika Oskara Daviča za profesora francuskog jezika u Gimnaziji. Davičo tako postaje zaštitni znak pokreta i idol mnogim gimnazijalcima. Upravo su gimnazijalci s profesorom Davičom na čelu i nekolicinom radnika učestvovali u širenju naprednih radničkih ideja kojima su se suprotstavljali tadašnjem krutom političkom režimu. Uspomene na to razdoblje ostavio je i Branko Ćopić, tad bihaćki gimnazijalac, a kasnije proslavljeni bh. književnik.

          U vrijeme Drugog svjetskog rata Gimnazija je i dalje smještena u istoj zgradi. Zbog promjene vlasti i ratnih dejstava smanjuje se broj učenika i predavača, a cijela situacija kulminira tzv. Bihaćkom operacijom. Tad dolazi do prestanka nastave u Gimnaziji, a umjesto nje otvara se tzv. Narodni univerzitet, čiji je osnovni cilj bio opismenjavanje stanovništva na oslobođenom teritoriju. Malobrojan nastavnički kolektiv i nekolicina učenika stavljaju se u službu predavača.

          Oslobađanjem Bihaća nakon Drugog svjetskog rata i u Gimnaziji nastupa novi period. Zbog povećanog broja učenika, 1951. godine došlo je do prelaska u zgradu Srednjoškolskog đačkog doma, koji je neko vrijeme mogao zadovoljiti potrebe škole. Godine 1955. Gimnazija je uselila u prvu namjenski izgrađenu školsku zgradu u koju je danas smještena Mješovita srednja škola. Dvije godine kasnije tada Državna realna gimnazija u Bihaću mijenja ime u Gimnazija ‘’Moša Pijade’’.Vrijeme je to intenzivnog privrednog rasta i kulturnog napretka u nekadašnjoj državi, što se ponovo odrazilo na povećanje broja učenika ali i reaktiviralo problem nedostatka prostora.

          Sedamdesetih godina prošlog stoljeća Gimnazija seli u montažni objekt tadašnje Učiteljske škole u koji je smještena i danas. Osamdesetih je usvojen i novi zakon o školstvu kojim su uvedena usmjerenja, pa Gimnazija dijelom gubi svoje’’gimnazijsko’’ obilježje. Navedeni propisi i oblici nastave traju do početka devedesetih godina i ostavljaju svoj pečat u tradiciji škole.

Početkom devedesetih dolazi do raspada nekadašnje SFRJ, a time i rasplamsavanja rata u BiH. Školu napušta veliki broj učenika i profesora, a uslijed ratnih dešavanja ona biva izmještena u zgrade nekadašnjeg Đačkog doma i Tehničke škole. U Tehničkoj školi će Gimnazija biti smještena sve do kraja rata u BiH.

          Prestankom rata, stari objekt škole se privremeno stavlja u funkciju i ponovo dolazi do povećanja upisa učenika. Uvjeti rada postaju sve teži pa težnje za renoviranjem objekta ili za izgradnom novog postaju sve učestalije. Polovinom 2006. godine počelo se s rekonstrukcijom postojeće zgrade i gimnazijalci se sele u dio zgrade bihaćkog Doma zdravlja u kojem su ostali skoro tri godine. Rekonstrukcija objekta dovršena je pred kraj 2008. godine sredstvima OPEC fonda, Ministarstva obrazovanja Federacije BiH i Ministarstva obrazovanja, nauke i kulture Unsko-sanskog kantona. Sto godina nakon njenog osnivanja, 2011. godine, Gimnaziju je pohađalo oko 700 učenika raspoređenih u 25 odjeljenja.