Mletačka republika (Venecija) u srednjem vijeku

2
289

Mletačka republika u srednjem vijeku

 

            Mletačka republika je srednjovjekovna aristokratska republika osnovana u 5. st. Glavni grad te republike bila je Venecija, koja je naziv dobila po plemenu Veneta što su u antičkom vremenu naseljavali to područje.

            Grad je izgrađen na 118 otoka u Venecijanskom zaljevu (laguni), a utemeljili su ga narodi s kopna, ponajviše Mleci i Rialto, koji su se na te otoke naselili uslijed bijega pred Gotima i Hunima u 5. st. Trajno naseljavanje započelo je nakon langobardske invazije 568. g.  U 8. st. započela je gradnja velikih zgrada na drvenim potpornjima zabijenim u glinu ispod muljevite površine otoka. Zbog ubrzane urbanizacije, strateškog položaja koji je omogućavao protok i razmjenu dobara između Istoka i Zapada preko Jadranskog mora i spretnih trgovaca, Venecija se naglo razvila i postala trgovačka velesila. Od 727. g. stanovnici grada biraju vladara ”dužda” dok je vlast bila u rukama nekoliko moćnih porodica.

            Do 10. st. Mletačka republika priznavala je vlast Bizantije s kojom je bila u formalnom savezu. Bizantija je nastojala kontrolirati protok roba na tom itekako bitnom području. Međutim, velika udaljenost od Konstantinopola osamostalila ju je i ona je postala glavna spona između Orijenta i germansko-romanskih prostora, a zbog težnji i silne ekspanzije na istok postala je neprijatelj Bizantije. Vrlo dobri trgovački odnosi s Arapima u susjednoj Španiji osigurali su joj status dobrog trgovca i posrednika roba. Bila je glavni učesnik u rušenju Bizantskog carstva 1204. g. i osnivanju Latinskog carstva u vremenu Četvrtog križarskog rata, kad je dobila Konstantinopol, Moreju (Peloponez), jonska ostrva i neograničeno pravo trgovine, a za nagradu što su svojim brodovima prevozili križarsku vojsku do Carigrada križari su osvojili Zadar, tada manjeg konkurenta venecijanskoj trgovini u Jadranu, i predali ga Veneciji. S istoka su Mleci donijeli i relikvije sv. Marka koji je kasnije postao zaštitnik grada, a simbol grada postao je krilati lav, koji je također, u nešto drugačijem obličju, simbolizirao Konstantinopol. U vremenu 11-13. st. proširila je vlast na jedan dio susjedne Lombardije, Dalmaciju, Albaniju, Peloponez, Krit, Kipar i egejska ostrva, a u 15. st. pod njenu vlast došli su i bogati talijanski gradovi Padova, Vićenca, Verona, Breša i Bergamo. Čak je i Dubrovnik, njen glavni trgovački konkurent na istočnom Jadranu, priznavao vlast Venecije od 13. do polovine 14. st. Do 15. st. Venecija je dominirala Sredozemljem pa je ne bez razloga prozvana ”gospodaricom mora”. Vrhunac njene moći upravo je vezan uz 14. i 15. st. kad je u mnogim historijskim izvorima zabilježena kao najljepši i najmoćniji grad u Evropi.

            Svoju ekspanziju na Jadran Mleci su počeli u 10. st. kad je dužd Petar II Orseolo oteo od tadašnje hrvatske države veći dio Dalmacije. To je označilo dugu borbu Hrvata protiv italijanskih osvajača, koja je završena tek krajem Drugog svjetskog rata. Jadranska obala i njena unutrašnjost (tako i dio BiH) bili su glavni izvor za nabavku ”robova” i drveta, prijeko potrebnom za izgradnju i utvrđivanje grada.

            Na čelu Mletačke republike bio je dužd koji je uglavnom vladao autokratski, no kasnije mu je vlast ograničavalo političko tijelo poznato kao Veliko vijeće, koje je činilo 480 članova venecijanskih patricijskih porodica. U 12. st. osnovano je i Malo vijeće, kao političko tijelo koje je kontrolisalo nesmetan protok roba i ”pravedno” vladanje dužda i Velikog vijeća, a u 13. st. osnovana je i Sinjorija (”Gospoština”), kao središnje tijelo vlasti, u koje su ulazili dužd, predstavnici Malog vijeća i 3 čelnika vrhovnog suda. Od tog vremena Veneciju se još nazivalo i ”Sinjorija”. Ovakav decentralizirani i mješoviti tip vlasti (monarhijsko uređenje predočeno u liku dužda, aristokratsko uređenje predočeno u Malom vijeću i demokratsko predočeno u Velikom vijeću) trebao je osigurati transparentnost u vlasti. Naročito se nastojala izbjeći mogućnost da Republika dođe pod vlast samo jednog vladara, kao što je to bio slučaj kod drugih italijanskih gradova.

            Otkrićem Amerike i pomorskog puta za Indiju trgovina se sa Sredozemlja polako počela prebacivati na Atlantik. U prilike u tadašnjoj historiji umiješali su se i Osmanlije koji su ratovima stekli neke bitne venecijanske posjede u Sredozemlju, čime nastupa opadanje njene moći. Venecija je nezavisnost u potpunosti izgubila krajem 18. st. kada se u prilike u Evropi umiješao Napoleon.

            Venecija je grad koji se može podičiti brojnim kulturnim spomenicima, a zbog svoje bogate i vrijedne arhitekture, u kojoj preovladavaju različiti stilovi gradnje, stavljena je na listu gradova svijeta pod zaštitom UNESCO-a. Neki od najpoznatijih venecijanskih spomenika kulture su: Trg i crkva Sv. Marka, Duždeva palača, most Rialto, Most uzdisaja, Galerija Akademije, kanal Grande. U Veneciji je djelovala i poznata slikarska škola, a najpoznatiji predtsavnici venecijanske slikarske škole bili su Vivani, Karpačo, Berini, Ticijan, Tintoreto, Veroveze i dr. U Veneciji se proizvodilo i poznato venecijansko Murano staklo koje je zbog svoje bogate i raskošne izrade u vidu čipke prozvano i filigransko.

           

Slika 1: karta Mletačke republike i njenih posjeda                      Slika 2: centralni dio Venecije s kanalom Grande

  • Garavice – curated walk

      Memorijalni park Garavice nadomak Bihaća spomenik je žrtvama iz Drugog svjetskog ra…
  • Upis!!!

        OBAVIJEST UPIS U ŠKOLSKOJ 2018/19. GODINI Upis učenika u školskoj 2018/19. g…
  • Spisak učenika prvih razreda po odjeljenjima!

        Obavijest   Obavještavaju se učenici prvih razreda da u prilogu ovog og…
Comments are closed.

Pročitaj i ovo

Garavice – curated walk

  Memorijalni park Garavice nadomak Bihaća spomenik je žrtvama iz Drugog svjetskog ra…